Top deset srpskih ljubavnih stihova
“Šta god da izabereš, pogrešićeš ali i dobro uraditi. Jer, ljudi su zaboravili šta sve poezija ume, može i zna svakom čoveku da da”, rekla je nekolicina pesnika i antologičara na molbu da prokomentarišu izbor 10 najlepših pesama, odnosno stihova iz njih.
1 „Moja ljubav”- Jovan Dučić
Sva je moja duša ispunjena tobom,
Kao tamna gora studenom tišinom;
Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
Kao večni pokret nevidljivim dobom.
(...)
Na tvom tamnom moru lepote i kobi,
Celo moje biće to je trepet sene:
O ljubljena ženo silnija od mene, -
Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.
Kao mračna tajna ležiš u dnu mene,
I moj glas je eho tvog ćutanja. Ja te
Ni ne vidim gde si, a sve duge sate
Od tebe su moje oči zasenjene.
2 „Kroz ponoć” - Đura Jakšić
Kroz ponoć nemu i gusto granje
Vidi se zvezda tiho treptanje,
Čuje se srca silno kucanje –
O lakše samo kroz gusto granje!
(...)
Pašću, umreću, duša mi gore,
Rastopiće me do bele zore,
K’o grudu snega vrelo sunčanje –
O lakše, lakše kroz gusto granje!
3 „Nikad više” - Matija Bećković
Milo stvorenje koje si sad sena
Mili pepeo samo uspomena
A ta je sena i ta uspomena
Moj jedini život i jedina žena.
Ti malo rušče – ceo svet bi dao
Kad bih te još samo jednom ugledao
Kako ideš kući u naručju s cvećem
(A ja te s prozora gledam – i ne trepćem).
4 „Obična pesma” - Milan Rakić
Naša je ljubav bila kratkog veka,
Trenutak jedan – tek godinu dana,
I rastavi nas naglo sudba preka,
Bez uzdisaja, bez suza, bez rana.
U svađi nam je prošlo pola dana;
U pomirenju mučnom pola noći.
I bežao sam iz našega stana,
tražeći mira u poljskoj samoći.
(...)
Pa ipak – da si samo katkad htela
U zanosu, i sličnoj mekoj svili,
da kažeš nežnu reč iz srca vrela –
I mi bi možda dugo srećni bili!
A sad polako teče ovo vreme;
Postadosmo tuđi jedno drugom;
I gledamo se u ćutanju dugom
Tupo, k’o sito dete šećerleme.
5 „Daleko u nama” - Vasko Popa
Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu
Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali
Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
6 „Ikona“ - Miroslav Antić
Zaboravi da negde na svetu postoje
nekakvi tvoji muževi, i moje žene,
i postelje u kojima su snovi zanat.
Neka drumovi budu
za mene i tebe pruženi
ove slučajne večeri
daleko, u nepovrat.
(...)
Nikad neću zbog tebe
ići da ločem rum,
ni da sročim za večnost
najbolju pesmu kraj čaše.
Malo mi se osmehni
kad se vratiš niz drum.
I, nemoj da mi mašeš.
Ni ja neću da mašem.
7 „Santa Maria della Salute” - Laza Kostić
Dve se u meni pobiše sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
ko besni oluj i stari hrast;
napokon sile sustaše mile,
vijugav mozak održa vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Marija della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu’,
utekoh mudro od sreće, lud;
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrča sunce, večita stud,
gasnuše zvezde, raj u plač briznu,
smak sveta nasta i strašni sud -
O, svetski slome, o strašni sude,
Santa Maria della Salute!
8 „Mizera” - Miloš Crnjanski
O, da l’ se sećaš kako smo išli,
sve ulice noću obišli
po kiši?
Sećaš li se, noćne su nam tice
i lopovi, i bludnice,
bili nevini.
Stid nas beše domova cvetnih,
zarekli smo se ostat nesretni,
bar ja i Ti.
U srcu čujem grižu miša,
a pada hladna, sitna kiša.
Gde si sad Ti?
9 „Uzalud je budim” - Branko Miljković
Budim je zbog sunca koje
objašnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog između prstiju
budim je zbog reči koje peku grlo
volim je ušima
treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi
(...)
uzalud je budim
jer njena usta neće moći da joj kažu
uzalud je budim
ti znaš voda protiče ali ne kaže ništa
uzalud je budim
treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pesku.
10 „Možda spava” - Vladislav Petković Dis
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom živi ili počiva;
Ne znam zašto nju i san mi java pokriva;
Možda spava, i grob tužno neguje joj stas.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.
Možda spava sa očima izvan svakog zla,
Izvan stvari, iluzija, izvan života,
I s njom spava, neviđena, njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima izvan svakog zla.